
Dervish Djoha i la vaka del chuili Turko
Una vez salio Djoha al viaje. – Para non ser molestado ‘nel kamino, desidio de vistirse komo de dervish. En el medio del kamino ya se le aserko un chuili Turko ke pensava ke este en verdad era un dervish. Este chuili tuvo una vaka muy kara i muy presioza – i el ikar de su parnasa era de la leche de esta vaka – ansina ke, kvando esta vaka s’izo hazina, este chuili desidio de azer todo lo posivle para ke la vaka se sane, i kvando lo vido a este dervish s’alegro una alegria grande sin kavo, i le rogo ke le venga kon el a su kazal para dizir alguna duva – o por lo menos ke le eskriva un amayli. El bueno de muestro Djoha, ke non tuvo ni minor gana de irse kon el chuili a su kazal, sako un pidasiko de arti i le skrivio unas kvantas palavrikas entregandolas al chuili ke empeso a saltar de tanta alegria.
La vaka d’akel chuili torno a su estado anterior – i la kunseja se iva skapar aki – si non avia por un vizino djudio d’akel chuili. Dos-tres mezes dispues del maase s’enhazino la vaka d’este Djidio. Non saviendo kvalo azer empeso a akesharse a su vizino Turko. Este le disho: Mira, onde las vakas no ay relijiones – i si este amayli le ayudo a la vaka miya, le puede ayudar a la tuya tambien. El Djidyo ke non tuvo kvalo de perder, i saviendo ke los amaylis de loz muzolmanos no son avoda zara achito de provar uzar este amayli. Kvando el vizino le trusho el amayli, el Djidio, non podiendo sustenerse, avrio el amayli – i se marivio muy muncho kvando topo en el estas palavras shpanyolas, skritas kon las letras de Rashid:
KE ME BIVAS VAKA TURKA –
SI NO KERES TU TE MUERES.
Djoha ke non kijo kazar – ma lo supo eksplikar
Todos ya saven ke Djoha nunka kijo kazar. Su famiya siempre le aprontavan konoseres sin ke sepa el para kvalo lo invitaron – ama de vez in vez el les dizia asta ke tengo este mioyo – no me kazo yo. Una vez kvando su tiyo se mityo de muevo para meterle en la kavesa ke tiene ke kazarse, Djoha le arespondio ansina:
Mira, te kontare una konseja – i tu, komo kazado, diga me si en verdad la vida de los kazados no ez ansina.
Una agila arodiyava una shara para ver si topa algo de komer. Indunu vido por abasho una rapoza. Atero de enriva i se la achapo kon sus pandjas – ama la rapoza no si desho – sino empeso a kombatir kon la agila. Ansina kombatieron en el aire asta ke al kavo la rapoza non kayo a la tierra kon el piko i kon las pandjas de la agila en la boka.
Kunseja buena – li disho el tiyo – ama loke tiene en djunto kon el kazamiento?
E, ansina miymo ez i el kazamiento. El ombre, patocho, pensa ke ez el ke achapo – ama al kavo no keda de el mas ke los firales i la taka – i el resto se lo engluta la mujer.
Djoha i la kultura jeneral
Djoha i su amigo stan diskutiendo aktualidades.
Le dize el amigo:
– Eskuchatis ke se murio Agnon?
– Si? – dimanda Djoha kon deskreyensia.
– Si, si – ya si murio – kontesta el amigo.
– Agnon si murio – acheta Djoha, ripitiendo kon una boz dramatika.
– Si… ke triste… – kontina el amigo.
– I ayuda me a rekordar – ken era este Agnon? – dimanda Djoha.
– Ken era Agnon? No saves ken era Agnon – dimanda el amigo kon indignasion – Agnon era un eskritor kunesido…
– Eskritor? – dimanda Djoha kon muncha presiasion.
– Si… eskritor – kontesta el amigo.
– I se murio?
– Si, se murio.
– I ken va ser eskritor agora? – dimanda Djoha bien apensado.
Djoha i la levaya
Una vez Djoha vido muncha djente ke se van detras de un tabut.
Loke ez esto – se dimando de si para si. Se fue kon eyos.
Esta eskuchando, todos stan avlando de algun sinyor Levi ke era un lavorador publiko, una persona ke amava a la djente i ke simepre dava muncha sedaka, i komo ke oy moz sta deshando para siempre, i todos stan viniendo a dar le ultimo rispekto.
Bash ustune, disho Djoha, me vo meter aki para ver kvando vendra este i si siempre sta dando sidaka – sovre una kvanto i kvanto ke me va a dar agora kvando sta de partir para siempre.
Bueno, la levaya sige andando, i bueno de muestro Djoha se va kon eyos, mirando todo el tiempo de ke parte va vinir sinyor Levi. Mirando, mirando – ma sinyor Levi non viene.
Djusto en el momento kvando empesaron a bashar el tabut a la tiera, grito Djoha kon una boz de edzesperansa: Onde sta este Levi – komo si lo englutio la tierra?
Djoha el misken i la aspida de su mujer
Djoha era kazado kon una mujer muy tabiyatli.
Todo loke el aziya para eya no era bueno.
Si vinia del charshi djusto a la kaza eya le dizia: «Ke minder-beg del marido ke tengo, asentando ‘nel minder – nada no va salir de el».
Si se kedava ‘nel charshi eya dizia: «Tanta sihora ke me dates, te sto esperando – I tu? Ni vienes ni mandas haberes. El Dio me va ayudar – i un dia no vaz a tornar. Me sikliyare una vez para siempre – i skapimos.
Kvando venia a la kaza kon los zembiyes yenos de zerzevates le dizia: Vaka soy? Loke soy? I la karne onde sta?
Si le trushia la karne le dizia: Atavanado, gastador, kvalo te parese – Shabat ez oy?
El bueno de muestro Djoha entendio ke komo no seya eya va a gritar, ansina ke desho de eskucharla i de tomar al korason.
Kvando eya, la aspida, entendio ke el mas no se sta sikliando por sus keshas i maldisiones – empeso a maltratarlo en otras maneras.
A vezes le dizia ke lave el servisio, i kvando el skapava kon lavoro eya lo suziava de muevo i le dizia: «Ayde Djoha no se bive solamente oy, ayde lava el servisio».
I Djoha somportava i somportava – ama un diya kvando la mujer le disho ke se echa en kvatro pies porke la tahta del tekne para lavar la ropa se le rompio – i eya kere meter el tekne sovre su espalda, la pasensia del Djoha s’akavo – i el se fuyo de la kaza.
Andando por el diziarte topo dos amigos ke kaminavan djunto. Les dimando si se puede adjuntar kon eyos. Le disheron: «Mozotros non tenemos nada en este mundo afuera de una dova ke la savemos – i kada dia uno de mozotros dize esta dova – i la komida moz kaye de los sielos. Si saves esta dova puedes ir kon mozotros».
«Bueno» – les disho Djoha – «ya la se».
Primer dia le dizen a Djoha: «Ayde, djanum, diga la dova – porke keremos komer».
Les respondio: «Oy ke diga uno de vozotros – i manyana la digo yo».
Uno de los amigos se mitio a dizir dova – i en dos-tres puntos ya basho de los un sini yeno de komidas i frutas. Djoha se kedo kon la boka avierta. Komieron, bindisheron i se mitieron al kamino.
Otro dia le dizen de muevo: «Ayde, kuzum, ez tu torno para dizir la dova».
Les disho: «Oy ke diga el segundo amigo – i yo vo dizir manyana».
Ki seya! – le disheron. El sigundo amigo se metio a dizir la dova, i Djoha sta mirando para ver si podra maldarle las palavras de la dova de los lavios. Ama, kon unas kvantas palavras este skapo – i de muevo basho de los sielos un sini yeno de todo.
Treser dia, non tuviendo otro rimedio, se metio el bueno de muestro Djoha a dizir la dova. – Ama komo no savia el teksto segreto de akeya dova spesial, el empeso ansina:
«Sinyor del mundo, esta dova ke la stan diziendo estos dos – ni la se, ni la supi. Ama komo ke Tu sos muestro Padre Rahaman – mira esta tefila miya komo si fue loke stan diziendo eyos, toma mi niyet komo si era suyo – i azmos bondad para non pedrermos yo i esta djente.»
En akel momento basharon de los sielos tres sinis – uno kon komidas gizadas, otro kon las frutas i treser kon todo tipo de dulsura. I non solamente esto – sino ke kayo tambien un ibrik para ke podran lavar las manos i los pies, i un peshkir para poder enshugarsen – i al kavo lez kayo un djezve de kave i tres nargilas.
Los dos amigos se maraviaron muncho – ama el mas maraviyado era Djoha.
Manyana les dimando a sus amigos komo ez la dova ke eyos stan diziendo, i les disho: «Vitesh ke yo tambien me la se – i ez solamente ke kero saver si ay alguna diferensia entre loke digo yo i loke stash diziendo vozotros».
Le disheron: «Mozotros stamos diziendo ansina:
Patron del Mundo,
por zahu d’akel Djoha,
ke tanto sufre de la mano
de su mujer la aspida –
demos vino i komida,
i alarga a muestra vida.»
Entendiendo solamente agora loke dizen la djente ke El kamino al Gan Eden esta basho de los pies de la mujer, Djoha torno a kaza, se metio en kvatro – i le disho a la balabaya: «Ayde, buena mujer, tray el tekne – i no me detengas de mis zehuyot».
Djoha el misken i la aspida de su mujer
?
kontado por Eliezer Papo
Djohá era kazado kon una mujer muy tabiyatlí. Todo lo ke él azía, para eya no era bueno. Si vinía del charshí djusto a kaza, eya le dizía: “Ke minder-beg de marido ke tengo! Nada no va salir de él”.
Si se kedava ‘n el charshí, eya dizía: “Tanta sihorá ke me dates! Yo te sto asperando, i tú? Ni vienes, ni mandas haberes! El Dio me va ayudar, i un día no vas a tornar. Me sikliyaré una vez para siempre, i skapimos!”
Kuando él venía a la kaza kon los zembiyes yenos de zerzevates, le dizía: “Vaka soy? Loke stoy? I la karne onde sta?”
Si él le traía karne, eya le dizía: “Atavanado, gastador! Kvalo te parese? Shabat es oy?”
El buen del muestro Djohá entendió ke komo no sea eya va gritar, ansina ke deshó de eskucharla i de tomar al korasón.
Kvando eya, la áspida, entendió ke él mas no se sta sikliyando por sus keshas i maldisiones, empesó a maltratarlo en otras maneras. A vezes le dizía ke lave el servisio, i kvando él skapava kon el lavoro, eya lo suziava de muevo i le dizía: «Ayde, Djohá, no se bive solamente oy… Ayde, lava el servisio!”
I Djohá somportava i somportava… Ama un día, kvando la mujer le disho ke se eche en kvatro pies, porké la tahtá del tekné para lavar la ropa se le rompió, i eya kere meter el tekné sovre su espalda, la pasensia de Djohá s’akavó, i él se fuyó de la kaza.
Andando él por el diziarte , topó dos amigos ke kaminavan djuntos. Los dimandó si se pueden adjuntar kon eyos.
Le disheron: “Mozotros no tenemos nada en este mundo, afuera de una dová , ke savemos, i kada día uno de mozotros dize esta dová, i la komida mos kaye de los sielos. Si saves esta dová, puedes ir kon mozotros”.
“Bueno” – les disho Djohá – “ya la sé”.
Primer día le dizen a Djohá: “Ayde, djánum, diga la dová, porké keremos komer”.
Les respondió Djohá: “Oy ke la diga uno de vozotros. Amanyana la digo yo”.
Uno de los amigos se mitió a dizir la dová, i en dos tres puntos ya bashó de los sielos un siní yeno de komidas i frutas.
Djohá se kedó kon la boka avierta. Komieron, bindisheron i se mitieron al kamino.
Otro día le dizen: “Ayde, kuzum , es tu torno de dizr la dová”.
Les disho Djohá: «Oy ke la diga el sigundo amigo, i yo la vo dizir amanyana”.
“Ki sea!” – le disheron eyos.
El sigundo amigo se mitió a dizir la dová, i Djohá lo está mirando, para ver si podrá maldarle las palavras de la dová de los lavios. Ama kon unas kvantas palavras éste skapó, i de muevo bashó de los sielos un siní yeno de todo.
Treser día, non tuviendo otro rimedio, el buen de muestro Djoha se mitió a dizir la dová. Ama, komo no savía el teksto segreto de akeya dová spesial, él empesó ansina: “Sinyor del mundo, esta dová ke la stan diziendo éstos dos, ni la sé, ni la supi. Ama komo ke Tú sos muestro Padre Rahmán, mira esta tefilá mía komo si fuera lo ke stan diziendo eyos. Toma mi niyet komo si era suyo, i azmos bondad, para no pedrermos yo i esta djente.”
En akel momento basharon de los sielos tres sinís: uno kon komidas gizadas, otro kon frutas i treser kon todo tipo de dulsura. I non solamente esto, si no ke kayó también un ibrik , para ke puedan lavarsen las manos i los pies, i un peshkir para poder enshugarsen. I al kavo les kayó un djezvé de kavé i tres nargilas.
Los dos amigos se maraviyaron muncho, ama el mas maraviyado era Djohá.
El día de dispués los dimandó a sus amigos komo es la dová ke eyos stan diziendo, i les disho: “Vitesh ke yo también me la sé, i es solamente ke kero saver si ay alguna diferensia entre lo ke digo yo i lo ke stash diziendo vozotros”.
Le disheron: “Mozotros stamos diziendo ansina:
Patrón del mundo,
por zahú d’akel Djohá,
ke tanto sufre de la mano
de su mujer la áspida,
demos vino i komida
i alarge muestra vida”.
Entendiendo ke el kamino al Gan Eden está basho de los pies de su mujer, Djohá tornó a kaza, se metió en kvatro i le disho a la balabaya : “Ayde, buena mujer, tray el tekné i no me detengas de mis zehuyot!»
Lako je ?ovjeku vaskrsnuti dok je živ – poslije je teško
?oha dobio poziv za regrutaciju. Šta da radi? Nikad ranije nije imao veze s vojskom. Po?e se raspitivati kod prijatelja. Ma ništa, bolan – objasniše mu – najobi?niji ljekarski pregled, gledaju jesi li zdrav fizi?ki i psihi?ki, da nisi homoseksualac. Jao, šta ?u ako sam homoseksualac – pomisli ?oha, ali ništa ne re?e prijateljima. Pošto neko vrijeme nikako nije mogao da odgonetne da li je homoseksualac ili nije, odlu?i da se obrati za pomo? nekom iskusnijem. Neki malo stariji mahalski mangup objasni mu da ko ima odnose sa ženama taj sigurno nije homoseksualac. Kako je imao neku djevojku s kojom se vi?ao – ?oha je prvom prilikom upita da li bi s njom mogao provjeriti da nije homoseksualac. Djevojka mu zveknu šamar?inu – iz ?ega ?oha odmah shvati da ona baš i nije neki entuzijasta kada su u pitanju nau?ni eksperimenti. Poslije se požali istom onom mangupu – na šta mu ovaj prebaci:
– Budalo jedna, pa ne možeš joj to tako direktno ponuditi.
– Zašto? – upita ?oha krajnje iskreno.
– Zato što ti tako ne?e dati.
– Šta me brige – odgovori ?oha dure?i se.
– Kako šta te brige, pa rekli smo da bez nje ne možeš provjeriti, ?oha, ?oha, ne možeš sje?i granu na kojoj sjediš.
– A što sad to? – upita ?oha, ne shvataju?i baš najbolje vezu izme?u grane i djevojke.
– Provjeri – pa ?e ti se kazati samo – odgovori mangup koji nije imao previše volje da se nastavi baktati sa bandoglavim ?ohom.
?oha k’o ?oha, gonjen znatiželjom odmah ode do nekog drveta, sjede na jednu granu, i po?e je sje?i. Prolazio onuda neki haham pa mu re?e:
– ?oha, nemoj, bolan, sje?i granu na kojoj sjediš.
– Moram – da nešto probam.
– Pa paš?eš, jadan ne bio.
– Jok, jok, dobro sam se u?vrstio.
Haham ode – a ?oha nastavi udarati sjekirom. Poslije nekoliko udarac grana pu?e – a ?oha se na?e na zemlji – baš kao što je haham prorekao. Bože, pa ovaj je ?ovjek prorok – zaklju?i ?oha. – Idem ga onda pitati kada ?u umrijeti – odlu?i, pa naže za hahamom.
Vide?i s kim ima posla haham mu odgovori: kad ti se ohlade ruke i nos. ?oha je dobro uzeo u pamet hahamove rije?i. Poslije nekoliko mjeseci zate?e se napolju za ci?a zime. Mraz, mraz. U neka doba osjeti kako mu se ruke lede. Brže-bolje se pipnu po nosu. I nos mu je bio hladan. Bože, pa ja sam umro – zaklju?i, i pruži se koliko je dug i širok. Poslije nekog vremena na?u ga neki ljudi leži nepomi?an, pa i oni zaklju?iše da je mrtav. Poniješe ga na rukama da ga sahrane. Do?oše do nekog raskrš?a. U to jedan upita: kojim li nam je putem brže do groblja.
– Desno – odgovori ?oha – tuda bi ti ja vazda idi dok sam bio živ.
– Pa ti si živ? – zaprepastiše se oni ljudi.
– Nisam – odgovori odlu?no ?oha – kako ?u biti živ kad sam umro?
– Pa kako onda razgovaraš sa nama? – upitaše ga.
– E to ?ete mi oprostiti, ja sam frižak mrtvac i još mi niko nije objasnio šta mi je k’o mrtvacu ?initi.
Povuci-potegni, ne mo’š ?ohu šale ubjediti da je živ. Zainta?io da je mrtav, i Bog. U neka doba shvatiše da je on to po znakovima koje mu je dao haham odlu?io da je umro. Zovnuše hahama. Haham, me?utim, odmah na?e klju? od ?ohine duše.
– Je li, ?oha – upita ga – je li ima smrt?
– Ima, brate, kakvo je to pitanje.
– E, dobro, sad ti meni reci je si li ti u?io na vjeronauku kako ima i vaskrsenje?
– Jesam.
– E pa eto, ti si lijepo umro – pa si onda vaskrsao. I sad, pošto si vaskrsao – sad si živ, i možeš lijepo ku?i.
?oha mu poljubi ruku dive?i se njegovoj mudrosti. S prezirom pogleda na budale koje mu to nisu znale objasniti ovako lijepo kao haham.
Poslije nekog vremena haham zate?e ?ohu kako za opkladu ska?e s mosta u rijeku.
– Aman, ?oha, je si li pobudalio da me?eš glavu u torbu za sitniš. Poginu?eš, pa šta si onda napravio?
– Ako, poginem – pa opet vaskrsnem.
– Gledaj, džanum – pou?i ga haham – lako je ?ovjeku vaskrsnuti dok je živ – poslije je teško.
Copyright: Eliezer Papo
Jerusalim 2000
Fuente: El Mundo Sefarad
eSefarad Noticias del Mundo Sefaradi